Inkubacija ili prorastanje

Inkubiranu zasijanu podlogu unosimo u gajilište kad je dezinfikovana i zagrijana na 24-25 stepeni. Tek tada može da nastupi gajenje šampinjona, i to na više načina.

U posljednje vrijeme šampinjoni se najčešće gaje u PVC vrećama veličine 60x40 cm (širinaxdužina), dok im je visina 13 do 25 cm. U jednoj vreći treba da bude od 20 do 28 kilograma podloge.

U zemljama poput Holandije, gdje je gajenje šampinjona poprimilo masovan karakter, podloga se u gajilištima unosi i smješta u rifuzu bez uvrećavanja. Unosi se i stavlja u leje. Sve se radi mehanizovano. Postoji mehanizacija koja zasejanu podlogu pod velikim potiskom presuje i pakuje u blokove čije su dimenzije 60 sa 40 x 18 do 22 cm. Ovaj način spremanja podloge je najsigurniji, ali zbog skupe opreme nije dovoljno raširen.

Vremenu odolijeva i stari način gajenja šampinjona, pri čemu se podloga stavlja u drvene, rjeđe u plastične sanduke od kojih se formiraju spratovi u vidu šah table. Ulaganja nisu velika, ali je rad naporan i traži dosta radne snage.

Najbolje je, ipak šampinjone gajiti u PVC vrećama. Vreće se lako pune, a posao ne zahtjeva posebne izdatke za mehanizaciju. Manje-više sve se radi ručno. Postoji, istina, poluautomatsko i automatsko punjenje vreća, što se praktikuje u velikim gajilištima. Vreće se pune po težini a učinak je velik. Ipak, gajenje u vrećama ne može se potpuno mehanizovati. Otuda i značajan udio radne snage.

Ovaj način gajenja šampinjona ima mnogo prednosti na manjim uzgajalištima, jer je manipulisanje vrećama po želji. Mogu se stavljati - redati po podu gajilišta, stavljati na police ili postaviti na takva mjesta koja nisu zamišljena kao gajilišta. Misli se na male podrume, šupe, a mogu se držati u stanu, kuhinji ih na terasi. Uslov je da su obezbeđeni povoljni klimatski uslovi, odnosno bar približno pogodan mikroklimat. Jedna vreća zauzima svega 0,24 kvadratna metra prostora.

Kad se vreća stavi na stalno mesto, onda se podloga dobro nabije, da bude što tvrđa. Površina se poravna, mada vreća ne mora da bude postavljena vodoravno. Folija na ivici vreća treba da je potpuno zategnuta. To se postiže što čvršćim nabijanjem podloge. Ostatak vreće se presavije unutar vreće, kako bi se što bolje pokrila podloga. Ako folija ne pokriva cijelu površinu vreće, onda se nepokriveni dio pokrije novinskom hartijom.

Nakon ovoga prostorija se zagrije do 27 stepeni, a temperatura u podlozi stalno kontroliše termometrom. Zagriva se sve dotle dok temperatura u podlozi ne dostigne 20 do 22 stepena. Čim podloga dostigne naznačenu temperaturu prekine se u zagrijavanjem kako ne bi došlo do intenzivnog rasta micelija, što se manifestuje oslobađanjem velike količine toplotne energije. Temperatura ne smije da pređe 27 stepeni, jer na njoj dolazi do oštećenja micelije, a posljedica je smanjenje prinosa šampinjona.

Tokom inkubacije podloga se mora zaštititi od isušivanja. To se postiže obezbeđenjem relativne vlažnosti, ne veće od 85 procenata. Misli se na vlažnost vazduha u gajilištu. To se laku može usunoviti ako su vreće pokrivene novinskom hartijom, koja stalno treba da je vlažna. Po potrebi, može se orosavati, nekad i dva puta dnevno. U vodu za orosavanje hartije valjalo bi staviti neki insekticid.

Ako je preparat u prahu, može se posuti po novinama ili po podu gajilišta.

U ovoj fazi rasta micelije nepotrebna je ventilacija. Ugljen-dioksid, koji se stvara prilikom inkubacije, čak je poželjan, jer ubrzava rast micelije. Već nakon petog ili šestog dana trajanja inkubacije u gajilištu se osjeti prijatan miris svježeg micelija šampinjona. Pogledom na vreće može se uočiti zrakasto širenje micelije.

Inkubacija (prorastanje podloge micelijom) treba da se završi za 14 dana. Uslov je da podloga u vrećama bude kvalitetna i zasijana sa dovoljno micelije. Dodaje se jedan posto micelije na težinu podloge. Optimalna temperatura za proticanje inkubacije treba da se kreće između 22 i 25 stepeni.

Tipovi gajilišta za šampinjone

U intenzivnom gajenju šampinjona postoje gajilišta u kojima se odvija čitava proizvodnja počev od unošenja zasijane podloge do kraja čitavog ciklusa.

Sve se odvija u jednom objektu - prostoriji. Takav način gajenja naziva se jednozonskim sistemom, pri čemu se gajilište koristi svega tri-četiri puta godišnje. U takvim gajilištima treba da se obezbjedi odgovarajuća mikroklima za nesmetan rast i razvoj pečurki. Tako, recimo, ona moraju biti tako prilagođena uslovima gajenja šampinjona pri čemu će biti obezbijeđena optimalna visoka temperatura tokom inkubacije a isto tako i niža temperatura, uz intenzivno provjetravanje tokom plodonošenja i berbe.

Veličina ovakvih gajilišta zavisi od više faktora. Najveći utjecaj ima stepen mehanizovanosti u procesu proizvodnje. Najbolje je ako se veličina kreće oko 150 kvadratnih metara rodne površine. Inače, veličina ovakvih gajilišta. može da se kreće od 50 do 800 kvadratnih metara. Ne bi smjelo da bude manje od tri gajilišta, jer se s manjim brojem gajilišta javlja problem radnih špiceva, a i neujednačene su količine ubranih šampinjona, što otežava prodaju plodova u svježem stanju. Sa četiri objekta približno iste veličine potpuno se mogu eliminisati radni špicevi i sa pravilnim zasnivanjem gajilišta može se proizvesti skoro ista količina plodova tokom jedne nedjelje. Zbog sedmičnog zasnivanja proizvodnje obično se praktikuju tri, šest, devet i dvanaest gajilišta. Pošto jedan ciklus traje oko deset nedjelja, onda se svake nedjelje zasniva jedno ili više gajilišta. Ako je manje od deset gajilišta, na primer, tri, tada se svake treće nedjelje zasniva novo gajilište i tako redom.

Intenzivniji vid gajenja šampinjona zahtjeva specijalizovane objekte tako da se pojedine faze rasta šampinjona odvajaju zbog različitosti uslova koje pečurke zahtijevaju tokom gajenja. Prvih petnaest dana, kada šampinjoni zahtijevaju višu temperaturu, podloga se stavlja u inkubacione sale, gdje je gustina stavljanja podloge mnogo veća nego u gajihštima, jer se tokom dvije nedjelje ne obavljaju nikakvi radovi.

Inkubaciona sala treba da ima ventilacioni sistem, i to takav da obezbjeđuje jednaku temperaturu u svim dijelovima sale, a po potrebi da izbaci suvišnu toplotnu energiju iz prostorije, koja se stvara prilikom rasta micelija. Nakon završene inkubacije podloga se prebacuje u gajilište gdje će početi plodnošenje i berba. Tokom prebacivanja podloge u jedne u drugu prostoriju odmah se zasijana masa pokriva i zalijeva, kako se to ne bi radilo u gajilištu. To se radi zbog lakšeg održavanja čistoće, tako potrebne u gajenju šampinjona.

Iz jedne sale mogu da se snabdjevaju tri gajilišta, jer proces plodonošenja i berbe je za tri puta duži od inkubacije. Voditi računa da u gajilištu postoji dobar ventilacioni sistem kako bi se tokom čitave godine obezbijeđivalo dovoljno svježeg vazduha, a time održavala odgovarajuća mikroklima.

Malo gajilište (za porodične potrebe, eventualno i za prodaju gljiva u malim količinama)

Za tonu podloge potrebna je efektivna radna površina od 10 kvadratnih metara. Za staze i prilaz ostaviti 2 do 3 kvadratna metra površine. Takvo gajilište može se podići u nekoj staroj prostoriji (objektu). U cilju što jeftinije (rentabilnije) proizvodnje, najbolje je ako su te prostorije smještene pod zemljom (podrumi). U takvim prostorijama najslabija je oscilacija temperature.

Za jednu porodicu, u ovakvoj prostoriji, može se proizvesti dovoljno gljiva, čak i u jednom talasu (turnusu). Uslov je da se sa gajenjem gljiva počne pred početak proljeća do polovine marta, kako bi se berba završila do ljetnih dana. Još je bolje ako turnus počinje u septembru. Naravno, u podrumima ili polu podrumima temperatura ne smije da padne ispod tačke na kojoj šampinjoni ne rastu. U tom slučaju nije isključeno plodonošenje gljiva sva do proljeća. Kod proljetnog ciklusa proizvodnje toplo i suho ljeto prekida plodonošenje, čak i podloga može da propadne.

Količina od 1000 kilograma podloge može se smjestiti i na mnogo manju površinu. Riječ je o gajenju šampinjona na policama. Zavisno od širine objekta, police mogu biti postavljene na dva načina. U uzanim prostorijama, obično na dva bočna zida postave se police širine 60 santimetara. Prvi nivo polica odignut je od zemlje 5 do 10 santimetara, a svaki sljedeći nivo je odmaknut od donjeg 55 do 60 santimetara. Sa ovakvim rasporedom polica po visini, mogu se u jednoj relativno niskoj prostoriji postaviti police na tri nivoa. To je otprilike visina koju može da dosegne čovjek srednje visine, bez pomoći merdevina.

U široj prostoriji mogu se napraviti duple police. Postavljaju se na sredini prostorije. Širina im je 120 santimetara, razmak između nivoa je kao i u gore navedenom slučaju. Po ovakvom gajenju rad je mnogo lakši, jer je moguć prilaz gljivama sa svih strana. To omogućuje i bolju njegu gljiva, lakše je provjetravanje i kontrola cijelog procesa proizvodnje.

Police se, inače, mogu napraviti od drveta ili metala. Najpogodnije su police od metala, jer dugo traju, ali je važno da ne korodiraju. Drvo kraće traje i treba ga često dezinficirati.

Uspeh u gajenju šampinjona umnogome zavisi od pravilne izmjene vazduha (ventilacije). Prirodnom promajom praktično je nemoguće osigurati provetravanje kakvo šampinjoni zahtijevaju. Otuda neophodnost postavljanja ventilatora. Ventilator treba da osigura desetostruku izmjenu vazduha. Takve su potrebe šampinjona u ekstenzivnim uslovima gajenja.

Da se spreći ubacivanje nepovoljnog vanjskog vazduha, ispod ventilatora treba ugraditi tzv. mješačku kutiju kojom se reguliše odnos svježeg i recirkuhranog vazduha.

U objektima gdje se šampinjoni proizvode u dva navrata tokom godine grijanje nije potrebno.

Ako je kvalitetna podloga i pokrivka savjesno pripremljena, uz dobre mikroklimatske uslove, u ovako malom gajihštu može se očekivati prinos od 200 kilograma šampinjona, i to tokom tri mjeseca proizvodnje.

Pri intenzivnom gajenju moguće je poslići i pet turnusa, jer se šampinjoni mogu gajiti i zimi. Uslov je grijanje gajilišta. Pri takvoj proizvodnji moguć je prinos od preko tonu gljiva.

Treba istaći, da je visok prinos najviše vezan za kvalitetno napravljenu podlogu. Zato je podlogu najbolje nabavljati od provjerenih i iskusnih proizvođača. Isto se odnos i na nabavku pokrivke, a da se i ne govori, o nabavci micelije.

Preventivne mjere zaštite kod uzgoja šampinjona

U proizvodnji šampinjona, kao i drugih vrsta gljiva, najveću pažnju treba posvetiti preventivnim mjerama zaštita od bolesti i štetočina, koje mogu potpuno uništiti prinos gljiva.

U gajenju šampinjona kemijske mjere zaštite treba izbjegavati, štaviše ne dolaze u obzir, jer je u pitanju proizvodnja hranjivih plodova koji se stalno beru, a pesticida sa tako kratkom karencom nema niti će ih vjerojatno biti. Otuda važnost preventivnim mjerama zaštite.

U procesu pripremanja podloge nedjeljno dva puta treba zaštititi močilište i fermentacijski prostor nekim od efikasnih insekticida kao što su 'nuvan', 'basudin', ili slični preparati. Neophodna je dezinfekcija svih priručnih pomagala koja se koriste u pripremanju podloge. Najbolje je da se ne koriste u pripremanju pokrivke i u gajilištu.

Radnici također mogu da prenesu uzročnike bolesti i štetočine od komposta do gajilišta. Njihovo kretanje treba da bude uvijek od gajilišta prema kompostištu, nikako obratno. Prijevozna sredstva s kojima se doprema osnovna sirovina za podlogu bez pranja i dezinfekcije ne bi se smela koristiti za prijevoz zasijane podloge ili dezinficirane pokrivke.

U gajilištu uvijek ima posla. Voditi računa o kretanju radnika između starih i novih objekata. Prvo treba završiti poslove u novim, a kasnije u starim. Nikada se ne vraćati u starih objekata u nove bez odgovarajuće predostrožnosti koja podrazumijeva dezinfekciju pomagala Istrošeni kompost, kao i otpaci pri branju plodova mogu da budu izvor zaraze. Treba ih odstraniti iz gajilišta i odnijeti bar 500 metara dalje. Poželjno je da se tretiraju insekticidima kako bi se spriječila pojavi štetočina.