Rast gljiva moguć je samo uz odgovarajuću mikroklimu

Sve gljive spadaju u takozvane heterotrofne organizme, organizme koji sebi ne mogu da stvaraju hranu, već je gotovu troše na izumrlim dijelovima. Takva hrana vještački se spravlja spremanjem podloge od biljnih dijelova (otpadaka). Za optimalan razvoj gljive, pored hranljive podloge, važna je i mikroklima. To se prevashodno odnosi na temperaturu.

Optimalna temperatura za razvoj gljive kreće se od 22 do 25 stupnjeva. Iznad 27 stupnjeva naglo se smanjuje razvoj gljive, a iznad 33 stupnja dolazi do razgradnje bjelančevina u miceliju. Najniža temperatura na kojoj micelij šampinjona raste je oko 14 stupnjeva, ali je razvoj toliko spor da konkurentni organizmi nadvladaju gajenu gljivu. Tokom vegetativnog rasta (inkubacije, mora se održavati optimalna temperatura od 22 do 25 stupnjeva.

U ovoj fazi razvoja micelije neophodna je i odgovarajuća vlažnost. Isto se odnosi na zaštitu od parazita i konkurentnih organizama. Tek kad je to osigurano onda slijedi period mirovanja. To je period stavljanja pokrivke na podlogu koju micelija još nije prorasla i nema plodonosnih tijela. I u ovoj fazi razvoja gljive nužno je osiguravanje odgovarajuće temperature i vlažne pokrivke.

Poslije perioda mirovanja nastupa vrijeme plodonošenja, opet uz osiguravanje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta. Pored odgovarajuće temperature podloge i okolnog prostora, veliku pažnju posvetiti izmjeni zraka u gajilištu, njegovoj vlažnosti i vlažnosti pokrivke. Temperatura u ovoj fazi razvoja gljive treba da se kreće od 14 do 20 stupnjeva, zavisno od soja gljive koja se gaji i intenzivnosti gajenja. Na nižoj temperaturi plodovi rastu mnogo sporije, nego na višoj. Kvaliteta plodova također zavisi od temperature na kojoj se gljiva gaji, ali i od ostalih uvjeta u kojima gljiva raste. Misli se na redovno provjetravanje objekta, održavanje odgovarajuće vlažnosti u njemu kao i vlažnosti pokrivke. Pokrivka uvijek treba da bude umjereno vlažna.

Plodonošenje dolazi u valovima, bez obzira o kom se soju gljive radi. U početku plodonošenje je obilno. To traje tri do pet dana. Narednih nedjelju dana berba osjetno jenjava, čak i prestaje, da bi ubrzo pristigao dugi val s velikim brojem plodova. Po pravilu, prva dva vala su najobilnija, svaki naredni je slabiji. Dužina i broj valova zavisi od soja koji se gaji i mikroklimatskih uvjeta u gajilištu pod kojima protiče rast i razvoj gljive. U intenzivnom gajenju obično se javljaju tri vala, što je sasvim dovoljno s obzirom na visok prinos plodova.