Objekti za proizvodnju šampinjona

Gljive se mogu gajiti u različitim objektima, počev od specijalno izgrađenih za tu svrhu, do adaptiranih ili provizornih, napuštenih objekata kao što su staje, obori, živinarnici, podrumi, hodnici rudnika, staklenici i plastenici.

Specijalno građeni objekti prakticiraju se isključivo pri intenzivnom uzgoju gljiva. U njima ima malo posla za ljudske ruke. Sve je manje-više automatizirano što se posebno odnosi na održavanje mikroklimatskih uslova.

Jedino u berbi ima posla za ruke. U njima je uobičajeno dobivanje pet-šest ciklusa gljiva godišnje, a rentabilnost se javlja tek kod vrlo visokih prinosa, što je razumljivo s obzirom na velika investiciona ulaganja. U takvim objektima na svakih 100 kilograma podloge treba da se dobije 25 kilograma plodova šampinjona, i to vrhunskog kvaliteta.

Podrumi su veoma pogodni objekti za gajenje gljiva. Zavisno od klimatskih uvjeta u njima i mogućnosti održavanja mikroklime, mogu se podijeliti u tri grupe. U prvu grupu spadaju podrumi gdje je mikroklima izjednačena, bez obzira na godišnje doba. Oni su najpogodniji za gajenje šampinjona i gljiva uopće. U drugu grupu spadaju podrumi gdje je utjecaj godišnjeg doba izrazit. To su takozvani plići podrumi. U treću grupu spadaju podrumi ispod stambenih zgrada i privrednih objekata. U podrume se mogu svrstati i podzemni objekti koji mogu poslužiti za gajenje gljiva. To su skloništa, zatim napušteni dijelovi rudnika ili hodnici rudnika.

Duboki podrumi su vrlo interesantni za uzgoj šampinjona, jer je u njima temperatura ustaljena i vrlo malo oscilira i zimi i ljeti. Zavisno od dubine, temperatura se kreće između 12 i 16 stupnjeva. Kad se podloga unese u takav podrum, onda se temperatura poveća za koji stupanj, što pojeftinjuje troškove oko dodatnog zagrijavanja do optimalne temperature za razvoj i rast gljiva, odnosno njihovog pravovremenog i dobrog plodonošenja.

Naravno, kao i svi drugi podrumi, tako i duboki nisu bez mane. U njima je teško održavati higijenu. Zato se posebna pažnja mora pokloniti dezinfekciji gljivarnika između dva turnusa. Podovi takvih podruma obično su neravni, što doprinosi zadržavanju uzročnika bolesti i štetočina. Zato je poželjno, čak veoma poželjno, da se podna površina dubokih podruma izbetonira ili bar dio po kome se stalno hoda. To ne znači da treba posvetiti manju pažnju higijeni. Naprotiv, obavezna je dezinfekcija, odnosno preventiva od bolesti i štetočina na koje su šampinjoni i sve vrste drugih gljiva vrlo osjetljivi.

Kod dubokih podruma nisu isključene teškoće s ventilacijom. Na kraju podruma treba da je ugrađen, i to vertikalno, kanal za ventilaciju. Ako je podrum jako dugačak, onda na svakih 50 do 100 metara treba da postoji vertikalni ventilacioni dimnjak. Pažljivim otvaranjem i zatvaranjem ventilacionog kanala i otvora na njemu može se osigurati dovoljna količina svježeg zraka tako potrebnog u gajenju šampinjona. To je naročito lako učiniti zimi, jer hladan zrak brzo prodire u unutrašnjost objekta. Međutim, dovoljna je mala nepažnja da se temperatura naglo spusti ispod željene, što nije dobro.

U ljetnim mjesecima prirodna ventilacija je otežana, jer vanjski topli zrak vrlo teško dopire u podrum. Kod takvih podruma, pri gajenju gljiva na policama, obavezno treba ugraditi ventilatore koji mogu i do deset puta na sat da promijene unutrašnji zrak. Ako se, recimo, šampinjoni gaje na više nivoa, onda je neophodno ugrađivanje dodatnih ventilatora koji će s najviše tačke podruma, preko specijalnih PVC gurati zrak na podnu površinu. Tako će se osiguravati približno ista temperatura po cijeloj visini podruma.

U plićim podrumima, zbog utjecaja vanjske temperature, najčešće se prakticira sezonska proizvodnja šampinjona. To se čini samo u najhladnijim mjesecima,nikako u najtoplijim, jer je bez hlađenja praktično nemoguće gajenje gljiva. Zimi je neophodno grijanje. Zato se obično proizvodi jedan ciklus u proljeće i jedan u jesen. Ovakvi podrumi su, inače, veoma pogodni za gajenje gljiva, kako zbog lakog pristupa u njih, tako i mogućnosti lake umjetne ventilacije i održavanja higijene. Mogu se adaptirati ugradnjom uređaja za grijanje, što omogućuje gajenje i u hladnim mjesecima, čak i zimi.

Podrumi ispod stambenih zgrada ili privrednih objekata su obično polupodrumi sa prozorima ili ventilacionim oknima. Pogodni su za gajenje šampinjona. Temperaturna svojstva su im slična kao kod plićih podruma. Znači, lako se mogu zagrijati ali i ohladiti. Ako su dovoljno veliki, treba ih iskoristiti za gajenje šampinjona. Najčešća im je mana što je ulaz u njih preko stepeništa. Mikroklima se može lako podesiti. To se naročito odnosi na provjetravanje zraka. U takvim objektima treba da postoje dva ventilatora. Jednim se ubacuje svjež zrak, a drugim, manjim, izvlači se ustajao zrak s podne površine. To je ugljen-dioksid, koji je teži dio zraka.

Sljedeća grupa objekata koji se mogu prilagoditi za gajenje šampinjona su svinjci, staje, živinarnici, magacini i šupe. Lako se mogu adaptirati. Ako zidovi nisu dovoljno termički izolirani, treba ih izolirati. Isto se odnosi na izolaciju stropa. Time se ostvaruju znatne uštede u utrošku energije potrebne za zagrijavanje objekta. Bez grijanja, i pored dobre izolacije, u ovakvim objektima moguća su samo dva do tri turnusa gljiva tokom godine. Jedan pada krajem augusta ili početkom septembra. U tom periodu gljive zahtijevaju veću temperaturu, a do kraja septembra najčešće je toplo.

Slično je s gajenjem šampinjona tokom marta do polovine aprila. Kasnije, to se više približavamo ljetnim mjesecima, nastupaju teškoće vezane za visoke temperature. Tada treba prestati s gajenjem gljiva. Između ova dva turnusa, ako je zima blaga, gljive se mogu gajiti, ali ne i u hladnijim mjesecima. Može jedino uz osigurano grijanje. Isto tako u ljetnim mjesecima gajenje gljiva ne dolazi u obzir, osim uz pomoć klima uređaja.

U plastenicima i staklenicima, u kojima postoje uređaji za zagrijavanje i hlađenje, moguće je gajiti šampinjone tokom cijele godine, ili onda kad se ovakvi objekti ne mogu koristiti, za gajenje povrća i cvijeća. To je najčešće kraj ljeta i sve do polovine zime. Takve objekte treba zasjenčiti, jer je time lakše obezbediti mikroklimatske uvjete potrebne za gajenje šampinjona. Nije isključena i termoizolacija, koja ujedno služi i za zasjenčavanje. Plastenici i staklenici vrlo uspješno mogu da posluže za gajenje šampinjona od jeseni do početka ljeta jer se lako provjetravaju i lako se održava higijena u njima, stoje veoma važno.

Hladnjače se također vrlo uspješno mogu iskoristiti za gajenje šampinjona, posebno kad stoje prazne. One su vrlo skupe i šteta ih je ne iskoristiti u ovakve svrhe, što se često prakticira u razvijenim zemljama. U njima su automatizirani svi elementi za održavanje mikroklime, tako potrebni u gajenju šampinjona.

Greška bi bila ne spomenuti objekte za pripremu hranjivog supstrata, podloge u kojoj će se zasijati micelij i iz koje će izrasti plodovi šampinjona. Inače, proces proizvodnje podloge je složen posao, bez obzira da li se praktikuje na klasičan način ili uz pomoć odgovarajuće mehanizacije i opreme.

Klasičan način proizvodnje podloge ne iziskuje veća investiciona ulaganja, jer se sve ručno radi. Jedino u objekte treba investirati. Sretna je okolnost da ti objekti ne treba da budu veliki, jer pojedine operacije treba obaviti za jedan dan. Za to su potrebna dva-tri radnika.

Za proizvodnju podloge od slame, pilećeg đubreta i raznih dodataka potrebno je močilište od stotinjak kvadratnih metara. Neophodna je sabirna cisterna i manja pumpa. U obzir dolazi jedna fermentacijska hala širine 3,5 do 4 metra, a duga petnaestak metara. Treba da je natkrivena i sa svih strana zatvorena. Tu je i pasterizacijska komora velika oko dvadesetak kvadratnih metara površine. Kod izlaza iz pasterizacijske komore, treba da bude jedna zatvorena prostorija od najmanje dvadesetak kvadratnih metara, gdje će se vršiti inokulacija i uvrećavanje pasterizirane podloge. U ovakvom pogonu moguće je svakih desetak dana pripremiti oko 15 tona pasterizirane podloge. Moguće je napraviti i manje objekte, ali što su manji skuplja je i proizvodnja.

Odgajivači koji žele da proizvode šampinjone samo za osobne potrebe, a nemaju iskustva u spravljanju podloge, najsigurnije je da podlogu, i to pasteriziranu i zasijanu micelijem nabavljaju od sigurnih i provjerenih proizvođača.